Hej ti! Zaprati nas!
Pratite nas! Veoma smo društveni 😉
Buducnost je sada!

Buducnost je sada!

Ne trebaju ti ljudi koji nikada za tebe nemaju vremena!

Advertisement
Advertisement

Budućnost Je Sada

Published

on

Ne trebaju vam ljudi koji nikada nemaju vremena za vas, zašto trčati za nekim ko je zadnji na listi prioriteta.
U tome leži sva mudrost međuljudskih odnosa. Saznajte kako postoje velike razlike među ljudima prije nego što proživite i prođite kroz mnoga razočarenja. Cenite one koji vas takođe cene, poštujte one koji vas ne poštuju, kako ne biste uzvratili i spustili se na njihov nivo, već ćete se jednostavno distancirati od njih.

Ne treba vam neko da vam se obrati samo kad ste u najboljem redu i zanemarite svoje pozive za pomoć kada vam je teško. Ne treba vam netko kome je stalo samo do toga što imate i koliko imate. Ne treba vam neko ko će imati masku pred sobom, pretvarati se da vas sluša i u njegovim očima možete vidjeti da ga nema i da vas apsolutno ne zanima ništa što kažete. Ne treba vam neko ko bi vas potvrdio kada ste u položaju i zanemario vas kad niste.

Ne trebaju vam ljudi koji nikada nemaju vremena za vas, ma koliko bili poznati, uvaženi, uspješni i poželjni, skrenite od njih i tražite ljude koji žele biti u vašem društvu, ljude koji vas cijene zbog onoga što nosite u sebi, a ne zbog onoga spolja. Zamišljeni velikani su najgori oblik društva, jer ljudi misle da ne možete bez njih, pa vas mole da aplaudirate, prepustite se i poklonite se njihovoj veličini, a vi to radite jer ne vidite drugi izbor.

Ne trebaju vam ljudi koji nikad nemaju vremena za vas. Shvatite da je usamljenost lijepa i vrijedna stvar i nije nešto što vas ugrožava, shvatite da je bolje da sami krenete svojim putem nego s onima pokraj kojih se ionako osjećate sami. Kad naučite da cijenite sebe i svoje vrijeme, više nećete dopustiti tim negativnim likovima da određuju kako ćete se osjećati i kuda ćete krenuti. Uživat ćete davati svoje vrijeme onima koji to zaslužuju, jer vam oni nešto znače i nešto im znači.

Manjak stručnog osoblja u zdravstvu bio je veliki problem njemačkom ministru zdravlja Jensu Spahnu i prije krunice.

“Jednog dana ćete razgovarati o tome kako ste uspjeli u životu. Bit ćete primjer drugima ”- stoji na jednoj fotografiji koju je Herbert Otoniel Perez Victoriano objavio na Facebooku. Zvuči kao sjajna vizija, ali Perez Victoriano mnogima je već uzor, piše “DW”.

29-godišnjak iz južnog Meksika zaposlio se u klinici Charite u Berlinu. Tamo radi kao njegovatelj i brine se za pacijente koji pate od zaraznih i plućnih bolesti. Radi od novembra 2018. godine zajedno sa još 20 negovatelja i medicinskih sestara iz Meksika.

 

Ali put do Njemačke nije bio lak. Krajem 2016. godine javio se na oglas agencije za zapošljavanje u inostranstvu u svojoj domovini i počeo učiti njemački jezik. Do tada je već godinu dana radio kao njegovatelj.

Ali netom prije nego što je Perez Victoriano trebao krenuti u Njemačku, agencija je propala. Ali imao je sreće što je kontakt sa klinikom Charite već uspostavljen ranije, pa ga je klinika pozvala u Berlin.

Do 2030. bit će popunjeno 300.000 radnih mjesta

 

Manjak stručnog osoblja u zdravstvu bio je veliki problem njemačkom ministru zdravlja Jensu Spahnu i prije krunice. Prema njegovim riječima, u sektoru njege nedostaje 50.000 njegovatelja. Do 2030. taj će se broj povećati na oko 300.000, procjenjuje Njemačko vijeće za njegu bolesnika.

To nije novi problem – od 2013. godine u toku je program Centralne medijacije za stranu i kvalificiranu radnu snagu (ZAV) pri Federalnoj agenciji za rad. Nazvani „Triple Win“, njegovatelji se regrutuju u inostranstvu.

Sredinom 2019. godine ministar Spahn želio je unijeti malo više svježine u ofanzivu zapošljavanja radnika. Prvo je putovao na Kosovo, a zatim u Meksiko kako bi zaključio ugovore o radu.

 

Neposredno prije toga osnovao je Njemačku agenciju za kvalificiranu radnu snagu u zdravstvu i zdravstvenoj zaštiti (DeFa). Agencija prije svega treba voditi računa o tome da kvalificirani radnici olakšaju ulazak i izlazak iz zemlje.

No, na pitanje Deutsche Welle-a iz Ministarstva zdravlja, primljen je pisani odgovor da je zbog trenutnih mjera zbog pandemije ponuda radne snage “obustavljena na neodređeno vrijeme”. A DeFa već ima 1.300 sporazuma s njegovateljima iz Meksika i Filipina.

 

Birokratija kao problem

 

Direktor ljudskih resursa klinike Saarbrücken, Thomas Hesse, također se oslanja na kvalificiranu radnu snagu iz inostranstva. „Morali bismo ovdje školovati mnogo više ljudi i istovremeno gledati kako zaposliti rad iz inostranstva.

To je jedini način na koji možemo stvari staviti pod kontrolu “, kaže Hesse. Naglašava da je radna snaga iz Meksika vrlo dobro obučena za rad.

Jedna od glavnih prepreka mnogim skrbnicima iz inostranstva je njemački jezik. A za Pereza Victoriana: „Mnogo je bolje kada prvo naučite jezik. Jer što je bolji vaš njemački jezik, pre ćete se integrirati u društvo. ”

 

29-godišnjak se osjeća ozbiljno na poslu. Nakon kratkog treninga danas zarađuje isto koliko i kolege, dobio je ugovor na neodređeno vrijeme i do sada “nije imao loših iskustava jer je stranac”.

Naravno da je rad često stresan, ali kako kaže, barem postoji red. Ovdje se cijene i pacijenti i zaposlenici. “Nikad prije nisam radio dvostruku smjenu, a to je sasvim normalna stvar u Meksiku.”

 

Njemačka prvenstveno ima problema s birokracijom prilikom zapošljavanja radne snage, kaže Thomas Krakau, koji vodi sektor njege na klinikama u Asklepiosu. „Potreban je standardizirani postupak za priznavanje stranih diploma“, kaže Krakow.

Trenutno svaka njemačka država ima svoja pravila, što dodatno usložnjava priznavanje srednjoškolskih i univerzitetskih svjedodžbi. Krakau se također požalio DW-u da se „ništa nije promijenilo“ nakon svih dosadašnjih inicijativa ministra zdravlja.

 

Nema zapošljavanja, nema zaposlenja

 

Činjenica je da čak i brojke zapravo ne govore o uspjehu do sada preduzetih mjera. Na pitanje “DW”, ZAV je istakao da je od 2013. u Njemačku stiglo oko 4.000 njegovatelja.

Ovaj broj ne uključuje ljude koji su došli preko drugih agencija. I ova godina neće biti bolja, s obzirom na to da su zbog krune “otkazani razgovori planirani za ljeto s njegovateljima u partnerskim zemljama”.

 

Herbert Otoniel Perez Victoriano, nakon negativnih iskustava, radije bi došao u zemlju putem programa ‘Triple Win’ i savjetuje da se sve privatne agencije za zapošljavanje temeljito provjere. “To je jedini način na koji možete biti sigurni da nećete platiti više”, kaže on.

S obzirom na brzi rast broja ljudi zaraženih koronavirusom, trenutno puno razmišlja o Meksiku i svojoj porodici. Ali ne planira se povratak. “Ne mogu to isključiti, ali trenutno je moja karijera u Njemačkoj.”

Nastavi da čitaš...

Bolest je 1,5-2 puta češća kod muškaraca, a javlja se najčešće nakon 50. godine.

Rak želuca je jedna od najbolnijih vrsta tumora. Međutim, incidencija i smrtnost posljednjih decenija u većini zemalja opadaju. Bolest je 1,5-2 puta češća kod muškaraca, a javlja se najčešće nakon 50. godine.

U ranim fazama bolesti pacijenti obično pate od atipičnih tegoba koje traju dugo, ali nisu tako izražene. Dugotrajna infekcija H. pylori koja živi na želučanoj sluznici jedan je od primarnih uzroka raka želuca. Simptomi uglavnom nisu prisutni u ranoj fazi bolesti, ali ih je također teško prepoznati.

 

Mnogi odlaze liječniku prekasno, a rano otkrivanje bolesti presudno je za pravovremeno liječenje. Iako je sama po sebi jedna od najbolnijih vrsta karcinoma, ovo su simptomi bolesti koji ne uključuju bol.

– Nelagodnost u trbuhu – Mučnina i povraćanje Brzi osjećaj sitosti nakon jela – Povraćanje krvi ili crne stolice – Neobjašnjiv gubitak kilograma

 

Neki od najčešćih uzroka raka želuca uključuju čestu konzumaciju dimljene i visoko zasoljene hrane, vode sa puno nitrata i održavanje pripravnosti hrana na sobnoj temperaturi umjesto u hladnjaku.

Nezdrave navike također povećavaju rizik od bolesti, posebno pušenja i alkoholizma. Mnoga su istraživanja pokazala da konzumiranje hrane koja sadrži vitamin C i beta-karoten, poput svježeg voća i povrća i crnog hljeba, smanjuje rizik od bolesti.

Nastavi da čitaš...

Kad čovjek poludi u stara vremena …

“Moja supruga i ja smo u braku 35 godina. Prošli smo puno toga zajedno. Imamo divnog sina i kćerku. Oboje su zauzeti i sretni su u braku – a sve zahvaljujući mojoj supruzi, koja je naporno radila na njihovom odgoju svih ovih godina.

Nakon penzionisanja, supruga i ja odlučili smo uložiti male ušteđevine u novi posao. Rezultat je premašio sva naša očekivanja: nikada u životu nismo zaradili toliko novca, gotovo smo poludjeli od radosti. Sada smo se zbrinuli i mi i naša deca. Nisam više morao raditi! Upravo sam shvatila da je vrijeme da uživam.

 

Kupio sam novi automobil, počeo sam da odlazim na prestižne događaje, mlade žene su pažljivo slušale šta govorim, uvijek su se vrtjele oko mene … Osjećala sam da sam “poletjela”, ali nisam brinula – nekada sam živjela, a sada je bilo moje vreme.

Svugdje sam trošio, izlazio s milion različitih ljudi, barem sam bio kod kuće … A onda sam je upoznao – Danicu.

Bila je poput ostvarenja svih mojih maštarija: upravo o onoj ženi o kojoj mašta. Preko noći “izgubio sam glavu” za njom. Danica je imala samo jedan uslov – da se uda.

 

Odlučio sam da upoznam njenu porodicu. Došao sam na večeru s njom, bila je i njena majka (koja je bila u dobi moje supruge). Njena majka mi je pričala kako je Danica zbog mene izgubila glavu, kako se htjela udati, kako je nikad nije vidjela takvu …

Nevjerovatno mi se svidjela sva ta priča. Na kraju večeri, Danica i ja smo zaključili da bih se trebao razvesti i oženiti njome.

 

Vraćajući se kući nakon večere s Danicom, razmišljao sam o svim mogućim razlozima razvoda od supruge.

Bio sam toliko očaran Danicom da sam počeo mrziti svoju suprugu. Kad sam se vratio kući, započeo sam banalnu svađu u kojoj sam je optužio da je povezana s našim sveštenikom, “zašto bi se inače stalno družila u crkvi?”

Samo me zurila u prazno, a onda mirno rekla: “Vidim da nisam ja ovdje. Sigurno ste izgubili glavu zbog one mlade plavuše koja se mota oko vas. Ne mogu vjerovati da ste uhvaćeni. Starče!”

Mirno se spakirala i isti dan napustila našu kuću. Sa sobom je ponijela samo najosnovnije stvari. Djeca su nas pokušavala pomiriti, ali to nisam željela ni čuti.

Razvod je stigao ekspeditivno. Moja bivša supruga nije imala problema sa razvodom. Uskoro sam se udala za Danicu.

 

Tačno dvije sedmice u novom braku osjećao sam se kao kralj. Uz sebe sam imao mladu i poželjnu ženu. A onda sam počeo primjećivati ​​stvari: kako je muškarci gledaju, kako reagira na te poglede, kako spava do podneva, kako ne radi ništa, kako nema drugog interesa osim šminkanja i njege ….

Ali sada je bilo prekasno. Po malo, moj život se pretvorio u pakao. Nedostajala mi je prva supruga, njena pažnja, kuhanje, ljubaznost …

Djeca su se odmakla od mene, posebno kad je Danica rodila naše dijete. Potpuno je neprirodno da imam dijete “u stara vremena” i ne osjećam se povezano s njim. Izvodim ga u park, kao što bi djed izveo unuka.

 

Svaki dan se osjećam kao da sam napravio veliku grešku, ali bojim se to nekome spomenuti.

Vremenom sam prekinuo komunikaciju sa bivšom suprugom i djecom. Sada se osjećam kao zatvorenik u svojoj kući.

 

Shvatio sam da sve ima svoje vreme. Moje vrijeme prolazi, a Danicino tek dolazi. Dugo nisam uspeo da joj ispunim sve želje u krevetu. Nemamo zajedničkih tema o kojima bismo razgovarali.

Dao bih sve što moram da vratim vrijeme. Kako bi bilo lijepo ostarjeti pored žene mojih godina … Zavidim parovima koji su prošli teška vremena i sve prevladali i ostali zajedno. ”

Nastavi da čitaš...

Jednom sam pitao psihologa za mene vrlo važno pitanje:

“Zašto naši roditelji postaju nepodnošljivi u starosti? Oni tačno znaju kako nas povrijediti i koliko god se trudili, pucali smo i naši odnosi se znatno pogoršavali?”

 

Čovek pomisli i reče mi:

 

“Znate, osoba dva puta u životu postane nepodnošljiva za voljene osobe. Očito u svrhu lakšeg razdvajanja i odlaska.

To je prvi put u adolescenciji. U toj dobi dijete je u stanju da izludi svoje roditelje. Sve suptilne veze polako se prorjeđuju i prekidaju, a želja da se dijete osamostali postaje obostrana.

 

Ista stvar se dešava u starosti. Tako nas priroda priprema za razdvajanje, opraštanje … Što su roditelji zahtjevniji, nepodnošljiviji „pod stare dane“, to lakše podnosimo trenutak kada umiru.

Još je gore onima koji u dobrim vremenima ostaju u dobrim odnosima sa roditeljima. Ponekad nježnost koju osjećaju uništi im život čim im mama ili tata umru. ”

Nastavi da čitaš...

MoŽda vam se svidi...